gfxgfx
 
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
 
gfx gfx
gfxgfx
 
Poštovani gosti!Izravna registracija je onemogućena.Ko se želi registrirati neka pošalje mail sa svojim podacima ( korisničko ime,lozinka i e-mail adresa)na patakforum@gmail.com i biće uključen u forum.Poslije uključenja,može, u svom profilu, izmjeniti lozinku.
Hvala na razumjevanju.
Vaš Patak Team!
 
gfx gfx
gfx
6892 Postova u 419 Tema od 248 Članova - Najnoviji Član: alexsmi 25. Oktobar 2014, 08:41
*
gfx*ForumPomoćPrijavaRegistracijagfx

gfxgfx
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.       « natrag naprijed »
 Str: [1] 2 3 ... 5 Dolje Ispis
Autor
[EN] [PL] [ES] [PT] [IT] [DE] [FR] [NL] [TR]
Tema: Tradicionalne banjalučke mušice (Mersad Rajić)  (Posjeta: 13786 puta)
patak
Administrator
Mladica
*
Offline Offline

Postova: 738



« na: 16. Septembar 2009, 05:51 »

 

 

Tradicionalne banjalučke mušice

U v o d

Ova slika ribolovca iz prošlosti potsjeća na Abdulaha i njegovo ribarenje

Na početku pisanja postavio sam sebi jedno pitanje. Zašto pisati o mušicama? Pogotovu o onima iz prošlosti. Zašto pisati o nečemu što više ne postoji ili je ostalo zapisano samo u nečijem tefteru, teci ili sjećanju. Odgovor je došao sam po sebi. Da podsjeti! Da podsjeti na veliki broj banjalučkih ribolovaca i ribara iz drugih krajeva, mušičara koji su svojim entuzijazmom i maštovitošću  kreirali i uradili veliki broj mušica koje postoje i opstaju do današnjih dana. Da im se oda simbolično priznanje  u njihovim pionirskim pokušajima da mušičarski sport i izrada mušica u Banja Luci dosegne nivo na kojem se tada nalazio i koji je zasigurno bio na evropskom i svjetskom nivou te da se istakne njihov značaj u razvoju stvaranja i izrade mušica u Banja Luci i Bosanskoj Krajini uopšte. Zatim, da podsjeti na događaje koji su na neki način povezani sa stvaranjem određenih mušica ili da se objasni kako u one nastajale i kako su pojedine mušice povezane za određena dešavanja i iskustva iz ribolova. Da je tako ispričao bih nekoliko detalja iz prošlosti koji su imali veliki uticaj na moje buduće ribolovno opredjeljenje.

Nekoliko momenata iz mog djetinjstva  su ostali duboko uklesani u nitima mojih sjećanja a bili su i ostali presudan faktor u mom određenju  i mojoj prevrženosti mušičarenju, izradi mušica i lovu ribe na mušicu. U to vrijeme (od 1958god.) kad sam sa 12 godina starosti prvi put otišao sa ocem na ribarenje, nisam mnogo znao o istorijatu mušičarenja i načinu postanka umjetne mušice i mušičarskog ribolova. Lagao bih ako bih rekao da sam bio upoznat sa bilo čime što je vezano za mušičarski sport. Sad znam mnogo više, o ribama i o mušicama a i o postanku mušičarenja i bilo mi je drago kad sam pročitao da je prvi pisani dokument o lovu ribe na mušicu bio De Animalium natura od Aelian-a (Elijan) koji je napisao da je čuo kako se u Makedoniji na rijeci Astraeus lovi riba (pastrmka) sa 2m dugim štapom na kojem je privezana udica na kojoj je namotana crvenkasta (crimson)  vuna i dva pera voštane boje  ispod vrata horoza što je bio bitan uslov za mušičarenje; kako uloviti ribu koja se hrani mušicama što se ne mogu nataknuti na udicu. Ovo je fundamentalni problem sa kojim se susreće svaki mušičar kad dolazi na vodu. Mušicu koju su tada pravili domaći ribari su zvali Hippouros što je drugi i nesvjesni podatak, tj.početak davanja naziva lovnoj mušici a koji se zasigurno zadržao do današnjih dana i bez koga je danas, opis i prepozavanje mušica, nezamisliv.

Tada, ja to nisam znao, meni je bilo dovoljno da posmatram moga oca kako perja mušice i sa njima lovi prekrasne primjerke lipena i pastrmke. Bilo mi je to potpuno normalno, prirodno, i nisam razmišljao da moj otac lovi pastrmku i lipena godinama prije toga, da je pravljenje mušica i lov na njih naučio od nekoga ko je također, mušičario prije mog oca, i vjerovatno naučio i naslijedio pravljenje istih od nekoga ko je lovio prije njega. I tako, nasljedstvom i tradicijom, vraćamo se unazad do Elijan-ovog zapisa i dalje. Šteta što kod nas nema i nije postojao običaj pisanja i čuvanja zapisa i tradicije, možda bi se mnogo toga što se ne zna razotkrilo i promjenilo istoriju postanka mušičarenja. Ovako, bez pisanih tragova, mi smo prisiljeni da prihvatamo samo ono što je nađeno zapisano. Svjestan greške mojih prethodnika, ovo je jedan od razloga koji me je ponukao da napišem zapis o mušicama koje su pravili stariji i mlađi ribari Banja Luke. Što nije zapisano nije ni postojalo!

  Dalekog  jula 1958 hodajući sa ocem po obalama Plive i Janja sretao sam i viđao druge, tj.domaće ribolovce, gledao sam i čudio se različitosti pribora domaćih ribara (Abdulah) na Plivi čiji se pribor mnogo razlikovao od onog kojeg je imao moj otac. Istovremeno sam se čudio i ujedno divio Abdulahu koji je nosio težak, oko 3m dugačak ljeskov štap, na kojem je umjesto šnjure i silka, bila navezana "kanafa" i upletena konjska struna sa kojom je vješto zabacivao preko niskih rakita i izvlačio pastrmke što su lovile tik uz njih. Njegove mušice nisu bile ni nalik na one koje je motao moj otac. Te su mušice bile krupne, nezgrapne, bez naročitog izgleda i forme, bez nogica, bogate perjem različitih ptica koje je uvijek bilo nekako priljepljeno uz samu udicu ili je neizgledno stršilo iznad trupa koji je uglavnom bio namotan od prirodne vune različitih boja. Crvena, zelena, žuta, crna i kremkasta boja su dominirale na trupovima mušica koje sam imao prilike da vidim na njegovim strukovima urađenim od upredene dlake konjsko repa. Svojim izgledom, ličile su na Elijanov opis Hipporous-a. Nikad ga nisam vidio da podmazuje mušice, da ih mnogo razmahuje, obično je to bio jedan ili dva zamaha i mušice, kojih bi nekad bilo 4-5 na struku, bi spremno letjele prema površini vode. Njegovo "mahanje" ljeskovim mahačem mogao bih objasniti jednostavnim zamasima teškog štapa sa dvije ruke a uhvaćenu ribu bi često, ne uvijek, jednim trzajem prebacivao preko glave u sigurnost visoke i guste trave iza njegovih leđa. Nije bilo mnogo zamaranja  uhvaćene ribe. Zato je njegov štap imao bar jedan slomljen nastavak uvezan debelom špagom. Gledajući Abdulaha kako smireno i ravnomjerim zamasima "šprulje"(tako je zvao svoj štap) staloženo pretražuje zavlačke ispod rakita, nisam bio svjestan da svjedočim i posmatram poslednje ostatke tradicionalnog načina mušičarenja koji je u Bosni postojao mnogo prije Abdulaha, jednog od rijetkih što je preostao ne odustajući od tradicionalnog načina lova sa mušicom sa kojim su naši preci nadmudrivali oprezne stanovnike naših voda.

Imitacije koje sam napravio po sjećanju na Abdulahove mušice

I danas, ja se jasno sjećam njegove visoke, koščate figure u kratkim gumenim čizmama sa dugačkom špruljom na čijem je vrhu bila namotana "kanafa" koja se završavala sa tankim podvezom od upletene konjske dlake a koju je obično, zbog težine, nosio naslonjenu preko ramena. Pored Abdulaha, postojao je niz starih ribara na vodama Plive, Janja, Sanice, Ribnika, Sane i Dabra, a vjerovatno i drugih rijeka po Bosni i Hercegovini koji su upotpunjavali ribolov na mušicu na način koji se potpuno razlikovao od mušičarenja u Engleskoj, Austriji, Češkoj, Francuskoj i drugim evropskim i svjetskim državama i bio je i ostao sličan načinu ribolova  koji je ostao zapisan u mnogim knjigama čak od vremena Rimskog carstva. Sada se mogu samo kajati što nikad nisam zatražio i ostavio njegove strukove mušica povezane sa konjskom dlakom a koje je ovaj stari ribarski vuk nosio u unutrašnjem džepu svog kaputa.    

Slavko Čamber u svom napisu o Istoriji mušičarenja pokazuje sliku na kojoj se vide primjerci mušica koje je Abdulah pravio i posebno naglašava mušicu koja se zvala "Bostan". Ja mislim da je kasnije,  njeno ime preinačeno u "Mesnu“ jer jer njena boja, crvena kao krv, podsječala na boju mesa. Također Slavko napominje još jednog starog ribara sa prostora Plive, jednog od najstarijih bosanskih ribara, Mujicu Hadžića koji je također lovio na isti način kao Abdulah i pravio mušice na isti način kao što su ga naslijedstvom naučili njegovi preci koji su živjeli i lovili na rijekama Plivi i Janju. Ali oni nisu bili usamljenici.Takvih je bilo mnogo.

-Piscator non solum piscatur.- Ima više užitka u ribarenju nego u samom ulovu ribe -, napisala je Dame Juliana Bernes prije 500godina a njene riječi su se odnosile na mušičarski ribolov čija ljepota, raznolikost i elegancija čini mušičarski sport  jedinstvenim, neuporedivo najljepšim sportom za ljude opterećene raznim pritiscima i problemima svakodnevnog života. Možda je zbog toga i nazvan najzaraznijim oblikom ribarstva uopšte. Onaj ko jednom započne sa mušičarenjem nesvjesno postaje njegov zarobljenik pameću, dušom i tijelom odnosno brzo podlegne izazovnim čarima ovog načina ribolova.

Motiv Vrbasa iznad gradskog mosta u Banja Luci gdje sam započinjao svoje prve korake u mušičarenju

Međutim, treba napomenuti da to nije lagan sport i možda i nije za svakog, jer da se postane  dobar mušičar treba potrošiti dosta novca, živaca, slobodnog vremena koje treba provesti kraj rijeke ili na rijeci. Iznad svega potrebno je znanje koje se stiče iskustvom, vlastitim ili nekog od starijih kolega, prijatelja, rođaka koji su dobro "zagrizli" i već prošli početničku fazu. Kažem da je potrebno znanje jer se početnik teško snalazi kod izbora štapa, odgovarajućeg koleta, šnjure, lidera, mušica, a pored toga, sve to mora da se nađe u ruci vrsnog poznavaoca rijeke, vode, riba, prirodnih okolnosti u kojima se kreće i lovi, što znači da jedan početnik mora, bar amaterski, poznavati život i pojavu insekata, riba pa i vremenskih prilika. Drugim riječima kompletan mušičar bi trebao biti pomalo amater entimolog, ihtiolog i meteorolog. Ali bez straha, sve ovo dolazi s vremenom i samo po sebi, a nesvjesno, uvlači čovjeka da se zainteresuje i razotkrije tajne koje ga okružuju dok je na vodi i bavi se lovom na mušicu i perjanjem mušica. Neko može pomisliti da je vrlo teško prihvatiti jedno bez drugog. Lov sa mušicom i pravljenje mušice. Oni koji znaju perjati mušice su u maloj prednosti ali ni oni koji ne motaju mušice nisu hendikepirani. Bez panike i odustajanja! Poznavao sam i poznajem mnoge ribolovce koji su uspješno lovili ili love na mušicu a nikad nisu namotali ni jednu od njih. U početku, mušice su im pravili i preporučivali prijatelji, ribari kolege koje su sretali na vodi. Vremenom i iskustvom sami su mogli odgovorno da naruče i izaberu lovne mušice za sve prilike i vode na kojima su lovili. Bilo kako bilo, pravljenje mušica ne mora značiti prednost ali poznavanje rijeka, terena, vremenskih uslova, vrijeme pojave mušica i njihove vrste, sigurno daje prednost onima koji su imali vremena da upoznaju sve faktore koji mogu i imaju bitan utjecaj na mušičarski ribolov.

Dragi moji, ovdje se naši putevi razilaze, jer od ovog momenta, čitaoc knjige je u situaciji da sam odlučuje. Neko od njih će pomisliti da je ovaj uvod dosadan i nepotreban kao i poznavanje istorije mušičarenja i da je uvod mogao biti drugačiji. O poznavanju prošlosti mušičarenja i ja sam tako isto mislio, dok sam bio mlad, sada mi je žao što nisam posvetio više pažnje našim starim, tradicionalnim načinima pravljenja mušica i lova na njih. Sada bih pored sjećanja imao i čvrste dokaze o ljeskovom štapu, konjskoj struni, drvenom plovku i drugim sitnicama koje su nam naši maštoviti predhodnici ostavljali u amanet a mi nismo uspjeli sačuvati ništa od starine. Ovo me je potaklo da uradim nešto što bi ostalo kao vječita uspomena i napomena o dugogodišnjem unapređivanju mušičarenja u Bosanskoj Krajini i Banja Luci.

Izaak Walton polazi u ribolov

Svaki put kad hodam kraj vode, po ugaženim ribarskim stazama, ja ustvari hodam po istorijskoj prošlosti koju su, na obalama naših rijeka, ispisivali naši prethodnici. Ne treba dozvoliti da vrijeme i voda odnesu u zaborav nešto što su godinama prije nas, svojim trudom i visprenošću izgrađivali naši prethodnici. Njihovi napori, njihova otkrića, dobri i loši ribolovni dani, uspjesi i neuspjesi, mašta i entuzijazam su bili osnovica onoga što je mušičarenje danas. Istorija i sjećanje su svuda oko nas i teško je danas hodati rijekom a da se ne pomisli na one koji su ranije, mnogo godina prije nas, sa istom željom ali skučenim priborom, također hodali ovim obalama ostavljajući nam svoja iskustva da se s njima služimo i učimo unapređujući ih.

Dakle, kad se krećemo ugaženim ribarskim stazama, kad zagazimo u vodu da dobacimo tamo nekom lipenu ili pastrmci koje love uz sami kraj, ispod vrbaka i rakita, kad oštar fijuk šnjure zapara kroz vazduh ili kad čujemo reski pucanj osušene mušice, sjetite se da će jednog dana to biti vaša prošlost zapisana u utabanoj travi pored rijeke.Vrijeme ima običaj da vas sustigne prije nego i pomislite na to.

Bistro!

Na ovoj slici je Izaak Walton za kojeg se tvrdi da je otac modernog mušičarenja a koji je 1653 godine objavio knjigu "The Compleat angler."  U knjizi  Izaak  Walton, kroz razgovor između dvojice ribara, Mr.Piscatora i Mr Venatora, daje odličan pregled kako se riba lovila u to vrijeme sa  štapom, koncem i udicom.

"The Compleat angler" se može također nazvati prvom knjigom o sportskom ribolovu. Knjiga objašnjava, ne samo riblji jelovnik i način ishrane ribe, nego pojašnjava kako na najbolji način spremiti mamac na koji se ona može uspješno uloviti. Prema nekim navodima ova slika sa ličnosti Mr. Izaak- a sa njegovom opremom se pojavila u  jubilarnom izdanju njegove knjige, 200 godina nakon njenog prvog izdanja 1653 godine. U njenom podnaslovu, "The Contemplative Man's Recreation", se jasno vidi da je knjiga prvi put uspostavila i potvrdila sportski ribolov kao tradiciju određujući mu osnovu u uživanju prirode kraj vodenih tokova.

 

Mersad Rajić                                                                   U Kanadi, Jula- 2009

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                      

 

 

 

 

 

 



« Zadnja izmjena: 16. Septembar 2009, 05:53 od patak » Evidentirano

mađoni
Mladica
*****
Offline Offline

Postova: 332



« Odgovor #1 na: 16. Septembar 2009, 23:36 »

Odlično napisano,nadam se da ćete nastaviti da objavljujete izvode iz ove knjige hr
Evidentirano
mersad rajić
Opći Moderator
Mladica
*****
Offline Offline

Postova: 629


Don't fish harder, fish smarter !


« Odgovor #2 na: 18. Septembar 2009, 19:47 »

Za gospodina Karmu,
Zahvaljujem se na lijepim riječima i nadam se da i drugi ribolovci sa naših terena dijele vaše mišljenje i da se u budućim nastavcima kojih ima ukupno sedam i drugi priključe i uzmu učešća u oživljavanju naše tradicije perjanja mušica i lova na mušicu. Nama trebaju iskreni prilozi iz naše prošlosti da bi se bosanskohercegovački mušičari našli na mjestu koje im davno pripada, ne samo na teritoriji bivše nam domovine nego Evrope i svijeta.
Bistro vam svima
Mersad
Evidentirano
Caddis
Pastrmka
**
Offline Offline

Postova: 41



« Odgovor #3 na: 22. Septembar 2009, 16:09 »

Vozdra Mersa
Drago mi je da si se posvetio nasim Banjalučkim mušicama i Mušičarima nadasve koje nesmijemo zaboraviti spomenuti, i malo češće u našim prilozima.
Bistro.....!
Evidentirano
mersad rajić
Opći Moderator
Mladica
*****
Offline Offline

Postova: 629


Don't fish harder, fish smarter !


« Odgovor #4 na: 23. Septembar 2009, 12:17 »

Za caddisa
Ti vjerovatno poznaš mnoge mušičare iz Banja Luke i sam znaš da mnogi od njih zaslužuju da se pomenu jer je njihov tihi doprinos u razvoju mušičarenja i motanja mušica zaista ogroman. Moja namjera je da uz sjećanja na njih podsjetim i mnoge bosanske mušičare današnjice na mušice koje su oni i ja sa njima motali i koje se mogu slobodno svrstati u naše tradicionalne mušice. Ako znaš nekoga, ili neku od mušica ovdje ne pomenutu, molim te javi se.
Bistro
merso
Evidentirano
Caddis
Pastrmka
**
Offline Offline

Postova: 41



« Odgovor #5 na: 23. Septembar 2009, 20:02 »

Za Mersu
Naravno da ču se javiti i u narednim danima kada budem imao više vremena objaviti neka od imena, naravno ljudi koje i ja i ti dobro poznajemo a ima tu i nekih mušica o kojima moramo objaviti sugestije koje se ne samo nasmiju zaboraviti nego se moraju i obnoviti radi budućih generacija uz svo dužno poštovanje veliki pozdrav cijeloj ekipi PATKA
Bistro....
Evidentirano
patak
Administrator
Mladica
*
Offline Offline

Postova: 738



« Odgovor #6 na: 25. Septembar 2009, 07:29 »

evo i drugog nastavka feljtona :

Zašto ribolov sa mušicom?

Objasniti lov ribe na mušicu ili mušičarenje sa jednom riječi je vrlo teško. Napisati da je ovo najuspješniji način da se uhvati riba ne bi odgovaralo istini ali također ne može obuhvatiti niti objasniti specijalnost ovog načina sportskog ribolova. Možda je je ovo odgovor. Lov ribe sa mahačem i umjetnom mušicom je najsportskiji način ribolova.
Elegancija kojom se izmahuje šnjura da se osuši mušica, beztežinski let umjetne mušice, njeno nježno i bezglasno padanje na površinu vode, njen plov vodom, izlov ribe, kontra i žestoki otpor uhvaćene ribe je najprirodniji način ribarenja. Sve što je napisano dešava se samo između dva stvorenja prirode; ribara i ribe. Povezani su istom željom. Mušicom. Ribolovac budno prati pokrete mušice, njeno nečujno sletanje na rijeku, gleda u miran tok vodene struje koji sporo nanosi mušicu do mjesta gdje je ribarsko oko registrovalo izlov ribe, pogledom razgleda dno rijeke i samo ponekad vidi tromi pokret ribe sa dna prema plivajućem mamcu kojeg je isti mušičar vješto namotao imitirajući prirodni izvor riblje hrane-živog insekta. To je momenat istine. Za oboje.
Sve ovo zahtijeva od ribara blisko poznavanje pravila u prirodi i nesvjesno ga tjera da ih nauči da bi mu ribolov bio lakši i draži jer se oslanja na prirodni fenomen razvijen mnogo godina prije naše pojave - lanac ishrane. Ribar pokušava da, imitacijom prirodnog insekta, bube, skakvca ili bilo kojeg drugog stvorenja koje se nalazi u lancu riblje ishrane, uskoči u taj lanac imitirajući jednu od njegovih karika a koji riba prepoznaje kao vlastiti plijen i hranu. Ribarevo poznavanje pravila prirode i ponašanja u prirodi je osnovica njegovog uspjeha. Više znanja donosi i više uspjeha. Kao i u životu.
Kada i ko je prvi navezao komadić vune i perce na udicu da prevari ribu koja mahnito iskače iz vode za razigranim insektimanije poznato ali je sigurno znano da su na našim krajevima (tačnije rečeno u Makedoniji) ljudi-ribari prvi uočili vezu i sličnost između komadićka crvene vunice i perceta iz vrata pijetla (možda kokoške) sa imitacijom nekog od prirodnih insekata koje su ribe bjesomučno uzimale kao hranu. Njihov primitivni pokušaj kombinovanja crvene vune i pera od horoza je postao i ostao prvi pisani trag perjanja mušice i mušičarenja. Od tog momenta, a možda i prije, ali nema zapisa, lov na umjetnu mušicu zauzima značajno mjesto i poziciju u ribolovnom sportu.
Generacije ribolovaca, strastveno angažovani i cijelom svojom dušom posvećeni ribolovu sa dugim štapom i mušicom, vatreno su razmišljali o onom šta rade i kako da poboljšaju to što rade. Nesvjesno su postajali istraživači, naučnici-amateri, posmatrali i učili osnovice života rijeke i vode, uopšte pratili njegove fundamentalne promjene. Današnji lov ribe na mušicu, može se slobodno zaključiti, je zbirka sakupljanja od ribarskih iskustava i njihovog oduševljenja iz prošlosti.
Lov mušicom je oduvijek okružen famom ekskluzivnosti, elitizma onih koji su se bavili sa njim, ali ne toliko zbog samih ribara, koliko zbog njihovog neskrivenog entuzijazma i zaljubljenosti u prikupljanju i otkrivanju znanja i praktičnih informacija o sportu kojem su bili potpuno odani i kojem su bili fanatično predani. Mušičarenje znači mnogo više nego samo lov ribe. Nesvjesno, ribolovac postaje tragač, sljedbenik, radoznalac koji eksperimentiše, prati, ispituje, posmatra, pamti i zapisuje, jednostavno, ovakvim ponašanjem, on izoštrava svoja osnovna čula; sluha, vida i mirisa, koji mu nužno koriste u svrsi samokontrole i spospobnosti pravovremenog reagovanja u donošenju valjanih odluka u korist sporta kojim se bavi. Na ovo ga ustvari podstiče i mobiliše sama kreativnost mušičarskog ribolova. Bavljenjem ovim sportom je djelomično suživljavanje sa prirodnim tokovima i ko se jednom uključi u njih teško da ga se odriču. Postoji više činilaca koji utiču na odanost prema rijeci i ribarenju.
Možda je pretjerano reči da je mušičarenje umjetnost ali je sigurno da angažuje čovjeka u povećanju kreativnosti, tjera ga na maštovito razmišljanje kako svojom kreativnošću stvoriti mamac koji će svojim izgledom nadmudriti i prevariti ribu.
Sportski ribolov ili mušičarenje, u početku zadovoljstvo i privilegija bogatih, postaje sve privlačniji za veći broj ljudi iz širokih masa koji također nalaze užitak i korist upotrebom dugačkog ljeskovog štapa, konjske strune i mušica s kojima, na svoj laički način, vunicom i različitim perjem, počinju kopirati žive insekte što se s proljeće roje iznad vode a koje riba pohlepno uzima. Oni nisu razlikovali suhu mušicu od mokre, mokru od larve jer za to nije bilo potrebe, rijeke su bile bogate ribom i uvijek je bilo onih koje nisu vidjele razliku između prirodne i vještačke mušice. Ova romantična vremena su davno nestala, moderna tehnologija, znanje i istraživanja su išla u korist ribara a na štetu riba. Sve veća upotreba različitog perja, prirodnih i sintetičkih svila, različitih krzna za imitaciju prirodnog insekta, tradicija stara više hiljada godina dokazuje da uporni i znatiželjni entuzijasti, u potrazi za kompletiranjem idealne imitacije su danas otišli veoma daleko od tradicionalnog načina pravljenja mušice ne dajući ribama šansu da preživi bar do prvog ili jedinog mrijesta kojim bi nastavili i produžili vrstu.
Način motanja modernih mušica je mnogo uznapredovao u zadnjih 50-tak godina. Neprestani napori da se poboljša lovnost mušice doveo je do pojačanog interesa u proučavanju života insekata-entomologije. Pravilo da mušica mora biti istovjetna prirodnom mamcu dovela je do totalnog zanemarivanja klasičnih, tradicionalnih mušica u korist modernog izražavanja, posebno u izradi larvi, nimfi, strimera i drugih sličnih mamaca koji imitiraju većinu karika u lancu riblje ishrane. Sve je više onih koji i ne znaju za postojanje tradicionalnih mušica.
Industrijska revolucija poslije Drugog svjetskog rata je na dvostruk način doprinjela smanjenju, a negdje i totalnom uništenju ribljeg fonda; stalnim ili povremenim zagađivanjem rijeka i proizvodnjom vrlo efikasne opreme za ribolov i izradu mamaca. Zagađenje vode i vazduha, te upotrebom raznolikih umjetnih đubriva i zagađenjem zemlje, riba nije imala velikih izgleda za opstanak. Izgledalo je da je nestanak ribljeg fonda neminovan.
Na sreću, sve je veći broj onih koji shvataju da sukob između modernizacije i prirodnih bogatstava ne mora uvijek ići na štetu ovih drugih. Sve je glasnija riječ onih kojima je stalo da se riblji fond očuva, da se rijeke obogate ribom i da im se povrati nekadašnja slava i eventualno vrijeme romantičnog ribolova. Iz čistog zadovoljstva, a ne iz koristi.
Danas, ljudi i firme, u potrazi za dokazivanjem prestiža i nadmoćnosti nad drugima, svakodnevno postavljaju pred ribare različite vrste nadmetanja; ko je ulovio više riba, ko je ulovio veću ribu? Sportski listovi, gradske uprave, proizvođači ribarske opreme u borbi za prestiž, stalnim ponudama, motivišu ribolovce da se nadmeću sa nejakom i bespomoćnom ribom koja nema mnogo šansi da preživi. Srećom, danas još uvijek ima mnogo rijeka koje nije zahvatila industrijska revolucija, vode nisu zagađene, pa smo ipak svijedoci smanjenja ribljeg fonda u njima (Pliva, Sanica, Sana, Ugar) a glavni "krivci" ovog smanjenja su sami ribolovci koji su bespoštednim izlovom sitne, a posebno matične ribe, poremetili prirodan priraštaj ribljeg fonda. Ali nije sve tako crno. Kako čujem i čitam, među novom generacijom, danas se vodi sve veća briga za očuvanje ribljeg fonda. To je dobro.
Sportski ribolov ne znači samo lov ribe. On se ne smije tako ni predstavljati. Ribolov znači i nudi blizinu rijeke, šume, livade, sunca, drugim riječima cjelokupne prirode koja nam pruža i omogučuje vrijeme za bijeg u odmor i rekreaciju od svakodnevnih životnih problema. Ovakve uslove za odmor i uživanje danas malo koji drugi sport omogućava. Rijetko koji sport nudi mirnoću i odmor u hladovini kraj rijeke, prijatan šum brzaka, rashladu studene vode, jedva čujno propirkivanje vjetra, opojni miris trave i livadskog cvijeća i druge zanimljivosti u kojima nalazimo užitak dok smo kraj vode, a koja nas odvuku daleko od onoga zbog čega smo došli na vodu, hvatanja ribe. Danas, mnogi ribolovci više uživaju u činjenici da su na zraku, na rijeci i usput u ribolovu.
Ko kakvu ribu lovi, na kakvim rijekama lovi, je isključiv izbor pojedinca. Neko voli mušičarenje, neko varaličarski ribolov, neko voli ribolov na plovak ili grund, pa bez obzira na izbor ribe i načina ribolova, pojedinac postaje doživotno vezan za ovaj sport bez obzira da li hoda, stoji ili sjedi kraj vode. Teško je hodati obalom pored rijeke, a da se čovjek ne opusti i potpuno preda čarima koji ga okružuju i koji ga pozivaju, prosto mame, da im se ponovo vrati. Međutim bez obzira na ljepotu koju pruža riječna kotlina odgovor na pitanje o povratku rijeci leži u svakom pojedincu koji se nađe kraj nje bez obzira da li se kupa, vozi kajak ili čamac, ili pak lovi ribu. Posmatranje igre talasa, njihanje tankog granja iskičenog zelenilom lišća, lelujanje i povijanje dugačkih izdanaka trave, otvorene širine neba, nama nedokučive, zatamnjeli obrisi šumovitih brežuljaka, visokih litica, strmih planina dok se iza njih iskrada prva, stidljiva sunčana zraka pa se prostre kroz rosom ovlaženu i još usnulu dolinu i mirno polegne na stišanu površinu rijeke je teško riječima iskazati i opisati. Sva riječna prostranstva koja nas okružuju, široke riječne doline, strmi i uski klanci postaju naši, možda nas ponekad uplaše ali nas gone i ljepotom pozvaju da ih poštujemo, očuvamo, volimo i da im se uvijek vraćamo. Ribolov je samo povod i izgovor da se vratimo rijeci. Teško je objasniti momente kad se u prvi suton izmigolje milioni mušica i svojim razigranim ljubavnim plesom prekriju vodenu površinu te izmame ribu da žestokim, i moglo bi se reči, pomahnitalim skokovima, nastoje da ih uhvate, kad se miris hladovine prospe po pokošenoj livadi kraj Vrbasa, Une, Plive, Sanice, Ribnika, kad se izdužene sjene visokih stabala postepeno tope i nestaju pred nadiranjem nailazeće noći, kad se na polutamnom nebu ukažu na prve škiljave zvijezde čija svijetlost, u početku, stidljivo treperi, pa kako noć osvaja i one postaju svijetlije i jasnije, a tamno nebo se iskiti kao probeharala voćka.
Još je teže opisati drhtave momente kad se ugleda pastrmka ili lipen kad krenu sa dna prema mušici koju je ribolovac napravio svojom rukom i pun neizvjesnosti, čeka hoće li je riba uzeti ili će se vratiti na mjesto odakle se pomolila; iza sedre, drezge ili potonulog panja. Neko će se pitati kakve ljepote i uzbudljivosti ima u posmatranju šarene pastrmke dok skriven iza niskog vrbovog žbunja gleda i prati njene graciozne, smirene pokrete s kojima se odvaja sa dna i kreće prema živom insektu koji mirno plovi nošen vodenom strujom? Ovo može odgovoriti i opisati samo onaj ko je istinski zaljubljen i odan ovom sportu. Pravi sportski ribolovac. Istraživač, amater. Čovjek koji voli rijeku, prirodu i sve ono što je u njoj i oko nje. Njemo to nije nepoznato a nije ni teško.
Pored ovakvih izazova postoji onaj, za mene najvažniji, a to je pravljenje mamaca koji će imitirati prirodne izvore hrane koju riba uzima. Pošto su ribe čisti oportunisti, one će jesti sve što je raspoloživo jer uzimaju svu hranu koja se nađe u njihovoj neposrednoj blizini pa je tako njihov jelovnik šarolik i ne može se kazati da se njihov jelovnik oslanja isključivo na mušice, ili peševe, skakavce, mrave, larve i svakog drugog živog stvora koji se nalazi u vidokrugu pastrmke i lipena i eventualno mladice. Moglo bi se reći da je njihov dnevni izbor hrane kombinacija nabrojenih stvorenja koja žive u rijeci i oko nje.
Ribar rijetko primjeti kad riba uzima hranu ispod vodenog špigla, na dnu ili u sredini rijeke, ali zato ima izvanrednu priliku da pogleda šta je ribama na "tanjiru" kad uzimaju mušicu koja poskakuje ili mirno plovi vodenom stujom prema ustima gladne pastrmke ili opreznog lipena. Prirodno, bez nekog velikog razmišljanja svaki ribolovac će nastojati da pogleda kako izgleda insekt za kojim riba izlazi sa dna na površinu rijeke da ga proguta. Kad u svojim rukama ugleda to nježno i sićušno stvorenje zažali što ga ne može nataknuti na udicu (neke može) zbog njegove krhke veličine, onda pomisli da je najbolje namotati na udicu malo svile i perja i pokušati imitirati to sićušno krilato stvorenje za koje kažu da je starije od dinosaurusa. I tako počinje izazov i draž istraživanja i nadmudrivanja sa prirodom. Vremenom on će saznati da postoje mnoge tajne kao; različiti oblici insekata raznolikih veličina i svakojakih boja što ga nesvjesno uvlači u pronicanje tajni njihovog života te njihove pojave na rijeci. Nesvjesno, vlastitim zapažanjima, on počinje da saznaje mnogo više tajni o životu rijeke, riba i hrane koju im rijeka nudi. Kad se na rijeci ne vide tragovi izbacivanja, znatiželjni ribar će pogledati šta je ispod površine rijeke, ispod kamena, na lišću okolnog drveća ili vlatima trave što raste na obalama rijeke. Otvaranjem ribljeg želudca saznat će mnogo o načinu njihove ishrane, vrsti hrane koja se nalazi u njemu i vremenu kad je riba uzimala nađenu hranu. Ovo saznanje će ponovo pobuditi njegov interes u imitiranju podvodne hrane, nimfi, gamarusa, larvi, crvolikih, sićušnih larvi komaraca, vodenih račića. Na kraju će shvatiti da se ne može upamtiti svaki detalj; boja mušice ili larve, njihova veličina, kakvo je i koje je bilo vrijeme njihove pojave, rijeka na kojoj se prikupljali ovi podaci, pa će početi zapisivati ove detalje pretvarajući ih u prikladan ribarski dnevnik. Iznad svega ova i nova saznanja; vođenje dnevnika, izmjena iskustava sa drugim ribolovcem, česti odlasci na rijeku će mu pomoći da bolje razumije način ishrane koju riba svakodnevno uzima, riblje običaje i usput, navike insekata što će upotpuniti neraskidivu vezu između ribara, ribe i hrane koju ona uzima. Kad se sve ovo postavi zajedno to se može nazvati sportski ribolov ili mušičarenje. Vrlo kompleksno ali interesantno. I izazovno.
Vremenom i iskustvom, ribar će shvatiti prirodne pojave i vezu između mušica koje se javljaju u proljeće i onih koje izlaze u jesen, zatim će shvatiti da postoje i one koje su istog oblika ali različite po veličini, zatim one koje se razlikuju po obliku i vremenu njihove pojave na rijekama i tako započinje interes o njihovim nazivima, imenima i ostalim činjenicama koje ih spajaju ili razdvajaju. Svako novo saznanje izaziva novi interes i to postaje motorna snaga koja drži ribara-mušičara da je na vodi, da se iznova vraća rijeci i sportu koji ga drži kraj nje. Započinje interes za knjige, članke, Internet, izmjenu iskustava i vremenom, opet, započinje sve veći interes u kreiranju perfektne imitacije a koja se ne može uraditi bez razumijevanja osnovnih postavki iz života rijeke i njenih stanovnika. Međutim, ovakva nastojanja odvlači ribara od fundamentalnih postavki mušičarskog sporta i tradicionalnih mušica koje su postojale i bile vrlo uspješne u vrijeme njihovih kreacija. Od pamtivjeka. Smanjenje popularnosti klasičnog načina lova na suhu i mokru mušicu je vjerovatno rezultat naših zahtjeva za dokazivanjem, što se očituje u većem i boljem ulovu, pravljenjem i kreiranju novih i komplikovanih mušica. Danjašnji ribolovac, maštovitom izradom koju mu je omogućila savremena tehnologija novih materijala, kiti i kinđuri mušicu raznim farbanim svilama, perima, krznima, skoro imitirajući insekta kakvog ga je priroda stvorila. Nema više poštivanja jednostavnosti kojom su naši predhodnici stvarali njihove mušice i lovili na njih. Put i vrijeme napretka je teško zaustaviti, i ne treba, ali ne treba zaboraviti ni ono što je nekad postojalo. Treba znati cijeniti i očuvati našu starinu i ono što su naši prethodnici nam ostavili u amanet. Nije dovoljno zapostavljati i nasmijati se izgledu nečega što su naši prethodnici napravili i uradili jer izgleda daleko lošije od današnje izvedbe. Treba samo zamisliti nivo i stepen razvoja tehnologije u njihovo vrijeme.
Riba se najčešće hrani sa vodenim insektima-mušicama bez obzira u kojem se životnom stadiju nalaze;
1. Larve ili nimfe,
2. "Emergeri",
3. Živi, odrasli insekti-dun
4. Uginuli, odrasli insekti-spent.
Za tradicionalni ribolov je nekad bio najinteresantniji onaj pod brojem:
2. -Lov na insekta koji se pomalja ispod same površine vode- emerger, a kasnije, onaj pod brojem 3.
3.-Mušičarenje na odraslog insekta-suhu mušicu koja je izišla na površinu vode i plovi njome čekajući da joj se krila osuše da može da poleti u zrak radi parenja.
Zašto je najraniji ribolov bio onaj pod brojem dva? Jednostavno zato što je ribolov sa mokrom mušicom, pošto nije bilo masti za podmazivanje, bio prvi oblik ribolova na našim rijekama. Ako se pogledaju mušice koje sam napravio po sjećanju na one koje sam viđao kod Abdulaha i nekih drugih ribara iz tog vremena te mušice jednostavno nisu mogle biti plovne zbog nedostatka nogica. One su bile i ostale jedine istinske imitacije tradicionalnog načina pravljenja mušica i sportskog ribolova koji tada nije poznavao vaser kuglu, uteg, tešku toneću šnjuru, otežane larve ili podvodne mušice sa "lanerom". Mislim da je tendencija današnjih ribolovaca da sve više love podvodnom, otežanom mušicom, sa teškom tonućom šnjurom, otežanim podvezom (liderom) a ne mokrom ili plivačom tj. suhom mušicom.
Thomas McGuane, čuveni i poznati internacionalni ljubitelj ribolova, pisac i novelist, je u članku "Live Water"(Meadow Run Press,1996) napisao slijedeče:
"U idelnom svijetu ribolov sa otežanom larvom i tonućom šnjurom se ne može smatrati mušičarskim ribolovom. Lee Wulff je kazao da je riba zaslužila da živi pod svetištem i zaštitom dubine vode.To je ona granica koju ne treba prelaziti.Treba ostati vjeran ribarenju na površini vode tražeći najpovoljnije načine da suhom ili mokrom mušicom ulovimo veliku ribu."
John Gierach, savremeni pisac o mušičarskom ribolovu i autor mnogih knjiga o ribolovu, napisao je u " Good Flies" (Lyons Press,2002):
Ja još uvijek "grabuljam" po dnu sa otežanom larvom i otežanim podvezom, ponekad sa mnogo većim otežanjem samo da postignem željeni cilj i potrebnu dubinu za ulov ribe ali u zadnjih par godina toga je sve manje i manje. Ako je išta loše sa ovim načinom ribolova to je da se može uhvatiti velika količina kapitalnih riba...." .Od kojih se očekuje potomstvo. Ovo je moj komentar. Mnogo istine je rečeno i napisano u ovih nekoliko rečenica.
Na kraju, treba priznati da uživanja, doživljaji i iskustva iz ribolova, u prirodi kraj rijeke, je od iste važnostikao i sam ribolov. Možda je ovo samo način da se vratimo našim korjenima.
U narednom javljanju slijedi vraćanje našim prethodnicima.

Mersad Rajić
Kanada, Juli 2009
Evidentirano

patak
Administrator
Mladica
*
Offline Offline

Postova: 738



« Odgovor #7 na: 30. Septembar 2009, 19:28 »

Treći nastavak:
Razvoj pravljenja mušica
Kako je tekao razvoj u pravljenju mušica je vrlo teško objasniti i skoro je nemoguće tvrditi da postoji neko pravilo kako je tekao razvoj pravljenja imitacija živih insekata. Ribolovni reviri Bosne i Hercegovine su ogromni zbog velikog broja rijeka koje je krase a mnoge od njih su bile, i još su uvijek bogate ribom naročito pastrmkom i lipenom. Blizina rijeka je bila konstantni izazov ljudima koji su imali svoje domove u njihovoj blizini. Riba koja lovi mušicu još veći. Tako je uz vječiti izazov, ljudsku maštovitost, razvoj tehnologije i smanjenje ribljeg fonda utrka za ulovom što većeg broja riba, dovelo do znatnog napretka u pravljenju imitacija živih insekata koji služe ribi za njenu ishranu.
Ja ne znam kako je tekao razvitak mušica u drugim krajevima Bosne i Hercegovine ali sam bio svjedok nekim promjenama u pravljenju i kreiranju mušica u Banja Luci iz vremena kasnih 50-tih godina sve do posljednjeg rata 1992. Naši česti odlasci i posjete Vrbasu, Plivi, Janju, Uni, Uncu, Sani, Sanici, Ugru i Ribniku su mi pomogli da razumijem način izrade mušica u manjim mjestima kao Šipovo, Gornja Sanica, Ribnik, Skender Vakuf, Ključ i ostala, u to vrijeme manja mjesta, gdje su dominirali i ribarili domaći ribolovci sa njihovim romantičnim načinom izrade mušica i njihov naslijeđeni način ribolova sa dugačkim ljeskovim štapom i strunom od konjske dlake.
Mušice koje su izrađivali domaći ribolovci, oni stariji, su uglavnom bili rađene onako kako je pokazan primjerak Abdulahovih mušica. Njihov jedini i veliki problem, ne samo njihov, su bile udice. Kako se dočepati dobre i kvalitetne udice zvane "Englezerica" je bio teško ispunjiv zadatak. Rijetko se moglo stati i započeti razgovor sa nekim od njih a da se, sa njihovih usana ne čuje jedno jedino pitanje; Imaš li koju "kukicu"? Mnoge mušice koje sam nalazio po granama vrbaka su bile naperjane na bijelim krojačkim zihericama ili "špenadlama" kako je bio njihov uobičajen naziv. Moglo bi se sada reči da su oni bili preteča ovih novih trendova u sportskom ribolovu sa udicama koje su danas u sve većoj upotrebi. To su udice bez

povratnog zaperka da se manje ribe mogu bezbolno i bez povrede skinuti sa udice i vratiti nazad u rijeku. Koliko su udice bile rijetke u to vrijeme ja se još uvijek sjećam batina koje sam dobio od oca kad sam ukrao nekoliko udica iz njegove bijele kutije sa Mustadovim udicama br.15. To su bile najbolje udice za lov "zekica" i klenova. Dakle, zanemarujući sve ono što nam je do danas otkrila entomologija, ja ću započeti sa onim čega se ja dobro sjećam i ono što sam vidio i kasnije sam radio.
Moj prvi susret sa mušičarenjem je bio davnog ljeta 1958 godine kad sam sa ocem Sulejmanom otišao na Plivu. U to vrijeme moj otac je bio poznat ribar u Banja Luci a istovremeno je imao i kafanu " Ribolovcu" koja je dugo vremena bila sastajalište stare elite banjalučkih ribara- mušičara. U kafanu su dolazili svi ribari, mušičari i oni koji to nisu bili. Nabrojat ću nekoliko imena ljudi koji su stalno ili povremeno navraćali u njegovu kafanu. To su; Drago Šarić-sekretar, Husedžinović Vesid-Veka, Stevo Mihajlović-Begej, Nedžib Biberić, Sveto Tomić-zubar, Karabegović Irfan, Buljan Jozo, Kobašlić Smajo, Baković Franjo, Maglajlić Šefket, Lastrić Slavko, Mešinović Besim, Klindić Braco, Marković Stjepan, Šeranić Smajo, Oto Verner, Tetarić Teofik, Sekulić Risto,Čardžić Idriz, Popović Vaso, Bašić Hivzo, Dujo Ivezić, Suljić Sulejman, Vilko Vinterhalter, Kemo Gorušanović, Jurinčić Niko, Đuzel Kemo, Morača Božo, Ahmet Halalkić, prof. Miroslav Horvat i mnogi drugi ovdje ne spomenuti. Većina nabrojenih imena su bili mušičari koji su davnih 50-tih godina krčili ribarske staze po vrletnim proplancima naših rijeka. Neke od tih staza su i danas jasno vidljive i duboko usječene u obalama kraj rijeka.
Većina gore nabrojenih ribara su lovili isključiva na mahač sa koletom i šnjurom i bili vrsni mušičari. Pored moga oca Sulje, koji je samouko počeo izradu trodijelnih mahača izrađenih od rezanog bambusa, dobre mušice su perjali; Oto Verner, Veka Husedžinović, Stevo Mihajlović, Ahmet Halalkić, Jozo Buljan, Smajo Kobašlić i drugi a njihove mušice su se u mnogome razlikovale od onih koje su pravili domaći ribolovci. Dok su mušice domaćih ribolovaca bile uglavnom tonuće tj.mokre mušice, imitacije koje su pravili gore navedeni mušičari su bile uglavnom suhe tj.plivajuće mušice. Među ovim mušicama dominiralo je nekoliko modela koji su vjerujem i danas aktuelne i u upotrebi. Ne na način kako su ih motali naši prethodnici, dorađene su i unaprijeđene ali je princip njihove izrade ostao isti i pa je čak i naziv ostao isti.
Oko naziva mušica je uvijek bilo dilema. Međutim ja sam bio i ostao pristalica naših domaćih, autohtonih naziva koje smo naslijedili od predhodnika koji su mušicama davali veoma praktična imena. Mušice koje su motali su dobivale imena prema materijalu ili perju od kojeg su pravljene. Tako su do današnjeg dana ostali u upotrebi stari nazivi kao što su; Jarebica, Žuti ili Braon patak, Tetreb, Ćuk, Kreja, Kokoška, Sova ili Sovjak, Brljak, Guskica, Horozuša, Vrana, Crni prelac i dr. a ovi su nazivi potekli zbog upotrebe perja ovih ptica za izradu krila mušice. Pored naziva koji prezentuju vrstu ptice, neki nazivi mušica su dobijali imena zbog upotrebe materijala koji se koristio u izradi trupa kao napr.; Protin pas, Tamna i Svijetla Kudelja, Bistrac, Mesna, Svjetlac, Likana, Najlonka, Kuruzara,
Horozuša, Trula višnja, Vuga, Mravić. Postojano znam da je prof.Miroslav Horvat, poznati banjalučki profesor koji je proučavao floru i faunu naših rijeka i veliki ribar, bio i ostao snažan pobornik očuvanja naših domaćih, autohtonih naziva i nastojao da se sve nove mušice nazivaju takvim nazivom u kojem bi bio reprezentovan i predočen njen izgled u samom opisu mušice. On je bio pristalica domaćih izraza u čijim se nazivima objašnjava genijalnost našeg naroda i našeg jezika i prosto je obožavao nazive koje je naš narod davao mušicama jer su oni označavali i predstavljali nekoliko bitnih i autohtonih karakteristika prilikom izrade i izgleda mušice u samom njenom imenu:
-Prvo.- da potiču iz naših krajeva;
-Drugo.- da određuju koju vrstu ptice upotrbiti za krila ili koji, ili kakav materijal upotrebiti za trup, krila ili nogice;
-Treće.- održavaju u životu tradicionalne nazive iz vremena naših predaka i predhodnika.
I moja generacija ribara nije zaostajala u ovome i pored prvih uticaja sa zapada, u prvom redu DAM-ovih kataloga a kasnije ORVIS-ovih kad smo sami smo počeli da saznajemo zapadne nazive pojedinih mušica i njihov izgled. Prve mušice sa kojima sam se sreo su bile jednostavne izrade i moj ih je otac motao u rukama, na vodi, (tako sam i ja počeo) jer je većina pribora za motanje mušica bila u njegovom ruksaku. Nijedna od mušica nije imala repa, krila i sve su bile uglavnom bogate nogicama radi boljeg plivanja. Oni su takve mušice nazivali jednostavnim imenom "Palmerice" što je veoma blizu zapadnog naziva za suhu mušicu preko čijeg je trupa namotano pero horoza i pokriva trup cijelom dužinom. Kasnije, dolaskom moje, mlađe generacije i uvođenjem "vaser kugle", smanjenjem broja riba, počelo je dodavanje, repa i krila što je u mnogome izmjenilo i poboljšalo izgled umjetne mušice. Prva mušica sa kojom smo moj otac i ja lovili na Plivi je bila mušica koju je jednostavno nazivao prostim imenom:

1.Crvena sa zlatom
Rep: -Nema repa,
Trup: -Žarko crveni konac,
Rebra: -Jednostavna, rijetka prošara sa zlatnom žicom,
Nogice: -Tamno ili svjetlo crveni horoz,
Krilo: - Nema krila,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u ljetno doba u mjesecima juli i august,
Udica: - Mustad br.16, ali može i br14. ili 15.
Ovo je bila jedna od njegovih najdražih mušica za dnevni ribolov po mirnom i sunčanom vremenu za pastrmku koja je jednostavno obožavala ovu mušicu. Kombinacija žarko crvene boja trupa prošarana sa tankim zlatom i svjetlocrveni horoz za izradu nogica predstavljali su kao žeravica sjajnu mrlju na mirnoj površini neboplave boje Plive. Mnoge pastrmke nisu odoljele njenom ubitačno-blještavom izazovu sunčanog ljetnjeg dana. Tamnije nogice su bile upotrbljene u vrijeme oblačna ili kišna vremena.


Druga mušica koja je bila veoma značajna i poznata iz tog vremena je bila mušica koju su oni nazivali (možda pogrešno):
2.Štajnflige (kasnije Kreja)
Rep: -Nema repa,
Trup: -Limun žuti konac,
Rebra: -Jednostavna, rijetka prošara, sa bijelim koncem ili srebrenom žicom,
Nogice: -Svjetlo crveni horoz,
Krilo: - Nema krila,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u proljeće, ljeto i kasnu jesen kad je kišno,
Udica: - Mustad br.16, ali može i br14. ili 15.
Zašto je ova mušica imala naziv Štajnflige nisam otkrio jer na njemačkom jeziku ovaj naziv predstavlja Kamenu mušicu-Kamenjarku ili po današnjim stručnim nazivom predstavlja rod Plecoptera ili Višći kako smo ih mi zvali. Njena osnovna karakteristika je u limun žutoj verziji trupa. Pored ove verzije bila je i druga. Kod druge verzije ovaj konac bi se provlačio kroz pčelinji vosak tako da je mušica dobivala vrlo nejasnu, voštanu nijansu, koja je sličila trupu živog insekta što je mušici davalo ubojnost i povećalo njenu efikasnost, pogotovu u lovu na lipena, u vrijeme rominjave, sitne kiše. Kasnije, naziv "Štajnflige" se izgubio i raniji naziv je zamijenjen s nazivom "Kreja"što je ostalo do današnjeg dana. Mušica inače predstavlja sitnu Majsku mušicu-Mayfly- ili Kreju kako je bio udomačen naziv kod nas za ovu sitnu mušicu koja se javljala od mjeseca marta pa sve do pojave krupnih mušica u mjesecu maju.
Slijedeća mušica koju su pravili naši prethodnici, mi naslijedili i dogradili dodavanjem repa, tamnijeg ili svijetlijeg krejinog krila je Maslinasta- SMB.

3.Maslinasta
Rep: -Nema repa,
Trup: -Maslinasti konac,
Rebra: -Jednostavna, rijetka prošara, sa žutim koncem ili tanko zlato,
Nogice: -Svjetlo crveni horoz,
Krilo: - Nema krila,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u proljeće i kasnu jesen kad je kišno,
Udica: - Mustad br.16, ali može i br14. ili 15.
Također odlična mušica s projeća, za lipena i pastrmku, u vrijeme dnevnog ribolova. Vrlo je lovna, pogotovu u vrijeme kišnih dana, i uspjeh na ovu mušicu je bio zagarantovan. Vjerovatno, prve verzije ovih ovih mušica su potekle od domaćih ribolovaca a koje su bile pravljenje od Kudelje koja se može naći u svijetlijoj i tamnijoj varijanti. Domaći, autohtoni nazivi za ove mušice su bili "Bistra" za svijetliju varijantu i "Modra" kreja za tamniju varijantu, a bile su pravljene isključivo kao mokre mušice sa mekanim perjem iz krila ptice Kreje. Zanimljivo je da su se kasnije neki mušičari sukobili u mišljenju jer je jedna grupa mušičara uglavnom koristila samo mekana pera ispod krila kojih nije bilo mnogo, dok su drugi koristili i tvrđa pera iz krila kreje.
Slijedeća mušica na listi nezamjenjivih mušica je dobro poznata Horozuša koja je bila dio svačije kolekcije i mnogi mušičari su slijepo vjerovali u ovu mušicu. Bilo je mušičara koji su uglavnom lovili na ovu mušicu bez obzira kakvo je vrijeme i koja je rijeka. Ona je pravljena od korijena horozovih pera koji mogu biti u nekoliko varijanti, zavisno kakve je boje sam horoz. Svijetlo crveni, tamno crveni, crni, žućkasti ili bilo kakve je boje horoz, korijen njegova pera je odavao istu boju trupa za koju nije bila potrebna prošara jer je smo pero imalo dvojnu varijantu iste boje. Donja verzija je, za razliku od gornjih mušica, urađena kao novija verzija sa repom i krilima i misli da je i dannas u širokoj upotrebi(Gordon quill).



4.Horozuša
Rep: -Rep je od nekoliko dlačica horoza,
Trup: -Strugano pero bilo kojeg horoza,
Rebra: -Nema prošare jer je pero u dvije nijanse,
Nogice: -Svjetlo crveni ili grahorasti horoz,
Krilo: - Krila od kreje ili brljka,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Uvijek pouzdana mušica bez koje ne može biti ni jedna kolekcija
Udica: - Mustad br.16, ali može i br14. ili 15.


Peta mušica iz kolekcije naših prethodnika je bila Najlonka a pravila se isključivo sa nitima izvučenim iz ženske najlon čarape koju su mušičari koristili za završno vezivanje glave. Niti iz najlon čarape bi provukli kroz vosak i ponekad stavljali prošaru a ponekad ne. 5.Najlonka
Rep: -Nema repa,
Trup: -Najlon čarapa,
Rebra: -Jednostavna, rijetka prošara, sa bijelim koncem ili je rađena bez prošare,
Nogice: -Svjetlo crveni ili grahorasti horoz,
Krilo: - Nema krila,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u proljeće i kasnu jesen kad je kišno,
Udica: - Mustad br.16, ali može i br14. ili 15.
I ova mušica kao i gore navedene je bila dosta omiljena u kolekciji svakog mušičara zbog njene neutralne, neodređene boje koja je na neki način izazivala ribu na javljanje.
Pored ovih mušica bilo je još nekih koje se moraju pomenuti a koje su skoro nestale iz današnjih kolekcija. To su mušice sa nakada vrlo odomaćenim nazivima kao što su: Protin pas, Trula višnja, Crni mrav, Kuruzara, Gara ili Zelja, Guskica, Vuga, Svjetlac, Mesna, Osica, Brljak, Sivomaslinasta-SMB, Braon mrav-guzati i Likana mušica čiji je trup pravljen od like (služi za ukrasno obmotavanje flaša)



Sve ove mušice su bile u znatnoj upotrebi i bile su urađene ovako kako su prikazane na slikama. Kasnije, dolaskom moje generacije, neke od ovih mušica su postale standardne mušice u kolekcijama mušičara ali sa novim izgledom i dograđene sa dodatcima repa, krila, prošare te novih materijala koji su imali znatan uticaj na izgled imitacija. Neke od njih su se izgubile i nestale iz kolekcija kao što su: Protin pas, Guskica, Kuruzara, Likana, Svjetlac dok su neke promijenile veličinu i način motanja kao Gara i Vuga a ostale su, dodavanjem laka na trup, dobivale sjaj koji je nedostajao prvobitnim izradama.To su Crni mravić i Braon mrav-guzati. Trula višnja, Mesna, Osica, Brljak i SMB su i danas u upotrebi sa jasnim izmjenama koje su ih totalno promijenile prvobitni izgled ovih mušica.

Mersad Rajić
Kanada, Juli 2009



Evidentirano

mađoni
Mladica
*****
Offline Offline

Postova: 332



« Odgovor #8 na: 30. Septembar 2009, 22:25 »

Ovo je super štivo
Evidentirano
mersad rajić
Opći Moderator
Mladica
*****
Offline Offline

Postova: 629


Don't fish harder, fish smarter !


« Odgovor #9 na: 07. Oktobar 2009, 14:54 »

Zahvaljujem se gospodine mađoni. Drago mi je da vam se sviđa pa evo šaljem i novi nastavak.Bilo bi korisno da se još neko priključi i potpomogne ove zapise. Posebno vam sugerišem da prelistate stare časopise Zov jer će te tamo naći neke od mušica koje su spominjali Goran, Slavko a za Mladena, kojeg sam lično upoznao na dodijeli Zlatne udice, ne mogu
reći da poznaje naše bosansko hercegovačke mušice.
mersad
Evidentirano
mađoni
Mladica
*****
Offline Offline

Postova: 332



« Odgovor #10 na: 07. Oktobar 2009, 18:57 »

G.Mersade na tekstovima iz ZOV-a sam odrastao
Evidentirano
mersad rajić
Opći Moderator
Mladica
*****
Offline Offline

Postova: 629


Don't fish harder, fish smarter !


« Odgovor #11 na: 08. Oktobar 2009, 00:35 »

G.Mađoni
Pregledao sam sve mušice koje ste pokazali na Mušičarenje.net i zaista je to vrhunski kvalitet kao uostalom i svih ostalih čije sam radove dosad imao prilike da vidim na internetu.Ado, Cakan, Rdojica, Đole, Massa, Vladisa i drugi su vrijedni majstori mušičari čije kreacije su veoma uspješne i vrhunske. Jedino me interesuje da li dajete nazive svojim mušicama po kojima će se one jednog dana da prepoznaju i ko je njihov autor. Danas kao što znate u svijetu mušičarenja ni jedan autor neke mušice nije objavio svoj rad a da nije dao mušici naziv i opis njen izrade. Mislim da je vrijeme da i naši mušičari krenu putem internacionalnog priznanja koje zaslužuju. Samo malo više discipilne, reda i opisa radova koje bi napr. vi ili neko od vaših kolega ili "patak" mogao svrstati u neki katalog po kojem bi se naše mušice počele javno prikazivati i prepoznavati. Šta mislite o prijedlogu?
Bistro vam i u zdravle
mersad
Evidentirano
patak
Administrator
Mladica
*
Offline Offline

Postova: 738



« Odgovor #12 na: 08. Oktobar 2009, 07:42 »

Feljton: Bosanske tradicionalne mušice - IV dio

Dodavanje repa i krila


Dodavanjem repa i krila stare, tradicionalne mušice, su počele gubiti bitku sa nadiranjem novih , mlađih i ambicioznijih mušičara. U početku, koliko me sjećanje ne vara, na izradu mušica nije bitno uticao nedostatak repa i krila na mušicama. Da napomenem još jedanput, mušice domaćih ribolovaca nisu imale problem što im je nedostajao; nekoj od njih rep, drugoj nogice, a negdje i krila, ali su sve bile strogo rađene po tri recepta. Prvi recept je bio prikladan za dnevni ribolov sa sitnim mušicama u vrijeme "hore" tj. kad puše slab uzvodni vjetar popraćen sa sitnom kišom što je obično za njih bio poziv da izmile iz svojih kuća i krenu prema obalama naših rijeka. Razlog je bio jednostavan. Po takvom vremenu miloni mušica, koje su oni od milja nazivali "Krejice", izmile iz vode. Rojevi ovih sitnih mušica sivoplavkastih krila i blijedožutog ili maslinastozelenog trupa, što je opet ovisilo o mjesecu pojave, pa negdje i rijeke, ospu po njenoj glatkoj površini te izmame ribu, krupnu i sitnu, lipena i pastrmku, da neprestano izlaze na površinu rijeke hlapljivo gutajući stine stvorove koji mirno plutaju prema njihovoj trpezi. U vrijeme hore nije bilo važno da li mušica ima krila, rep, nogice, tj. da li je

identična prirodnom insektu, ljudi su bili na vodi i nudili im svoje imitacije koje su u početku bile motane zelenkastom vunicom, da bi kasnije, motali trup od "kudelje" i sa krilom od nekoliko pera iz krila Šojke ili Kreje po čemu je mušica i dobila naziv, Krejica.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------



1.Bistra kreja
Rep: -Nema repa,
Trup: -Svijetla nijansa kudelje,
Rebra: -Nije imala prošaru,
Nogice: -Ovo je verzija bez nogica,
Krilo: - Krilo kreje,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u proljeće kad je kišno,
Udica: - Mustad br.16, ali može i br15.


---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Domaćini su uglavnom koristili dva naslijeđena modela mušica urađenih od kudelje a koje su zvali; Bistra i Modra kreja, zavisno od njihove izrade. Za Bistru kreju je upotrebljena svijetlija kudelja (blijedozelenkasta) dok je za Modru kreju uzimana tamnija (modrozelenkasta) kudelja.Većina ribara je koristila samo krilo kreje kao krilo mušice (gornja slika), nekad sa vrlo malo, uz trup položenih nogica, ali su većinom pravljene bez nogica. Samo krilo. Druga verzija je bila samo sa nogicama ( donja slika) bez upotrebe krila što je opet donosilo stanovite rezultate i relativno uspješan ribolov. Obično su za nogice koristili grahorasto ili crveno pero horoza ali nije bilo pravilo. Izgledalo je da su za nogice koristili skalpove horoza kojeg su imali pri sebi. Postavlja se uvijek prisutno pitanje; da li su oni pratili kakve je boje mušica koja pada? Sigurno jesu jer su obe kudelje bile prilično adekvatan materijal za imitiranje trupa mušice a krejino krilo, sa svojom golubasto-sivkastom bojom, je uveliko potsjećalo na krilo mušice koja pada. Kasnije verzije ovih mušica sa najlon svilama potisnule su upotrebu kudelje i danas ja ne vidim mnogo mušica čiji je trup urađen od kudelje. Međutim, vremenom ja sam uočio velike razlike u pojavi ovih mušica a one su se očitavale u veličini samog insekta, boji krila, boji trupa koji su varirali od svijetložutih, oker, naranđastih, braon, pa sve do različitih nijansi modrozelene i maslinaste boje.
U trećoj kombinaciji izrade Kreje je mušica također rađena od kudelje a koju sam viđao i nalazio kod ribara koje sam sretao na više naših rijeka. To je bila mušica sa trupom od kudelje i kombinacijom položenih krila i nogica koje su bile priljubljene uz trup mušica. Sve tri varijante su bile uspješne imitacije i mislim da mušice izrađene sa kudeljom zavrijeđuju da se nađu na listi fundamentalnih mušica naših krajeva. Kasnije je rađena ista ovakva varijanta ali kao suha ili plivajuća mušica.

Prije nego se osvrnem na kasniji period u razvoju mušica ne bih trebao preskočiti jednu od vrlo značajnih i cijenjenih mušica iz tog razdoblja. To je vrlo jednostavna mušica za uraditi i za njenu izradu je bilo potrebno imati malo konca, pero iz paunovog repa i naravno nogice bilo kakvog horoza. Ova je mušica bila poznata kao Paunovo pero ili Paunka. Ovu mušicu napominjem zbog toga što je bila vrlo efikasna u ljetnom periodu. U vrijeme toplih i sunčanih dana juna, jula i augusta, preko dana, se uvijek mogao uhvatiti krupan lipen kojem nije bilo mrsko da se izdigne sa dna rijeke za ovom mušicom. Po nekim izvorima koje sam kasnije pročitao ova mušica imitira svakog insekta; običnu zelenkastu muhu, pauka i sve crne bube što se motaju obalom rijeka i koje nesretno upadnu u vodu i tako postaju jelovnik na ribljoj trpezi. U mušičarskoj literaturi slična mušica sa dodatkom krila je poznata kao Guverner. Koliko je meni poznato za efikasnost paunovog pera za izradu mušica znali su još prije 500 godina jer u svojoj knjizi "The Treatyse of Fyssynge" Dame Juliana Berners za maj mjesec preporučuje mušicu sa nazivom "The black leaper" (Crna poskaka – ovo je moj slobodan prevod) koja koristi crnu vunicu i perce iz fazanovog repa. U našim krajevima ovo je bila veoma poznata i lovna mušica a mi smo motali ovu mušicu kao varijantu palmerice ili suhe mušice, tj. bez krila. Mislim da je zbog svoje efikasnosti u ljetnom periodu i ova mušica zaslužila da se uvrsti u red bosanskih tradicionalnih mušica i bilo koja izvedba se danas radi, mokra ili suha, paunovo pero zbog svoje karakteristične svjetlucavosti i koloričnosti, predstavlja primamljiv zalogaj lipenu i pastrmki. Bilo da imitira običnu muhu, pauka ili bilo kakvu crnu bubu koja živi kraj vode.
Sjećam se nekih neobičnih običaja kod naših predhodnika. Jedna veoma uobičajena pojava i zanimljivost koju sam zapazio je bila da su se često mogli sresti domaći ribolovci koji su nosili u novčaniku po desetak i više raznih pera iz vrata horoza spremnih za mušice. Oni su pera čupali iz vratova komšinskih horozova i nosili sa sobom.

također,često sam sretao i mnoge ribare koji su, također u novčaniku, držali svoje namotane strukove sa nekom od mušica.
Međutim, kasniji i nagli razvoj teške industrije, doveo je do zagađivanja rijeka i ono je sve očitije što postaje jasna prijetnja ribljoj egzistenciji ugrožavajući njihov opstanak na većini voda, a pogotovu u našim planinskim rijekama nastanjenim sa lipenom i pastrmkom, čiji život je u neposrednoj zavisnosti od količine kisika i teperaturi vode. Pored očiglednog zagađenja rijeka, izgradnja puteva i cesta, hidrocentrala (Bočac na Vrbasu), povečanjem broja ribolovaca te porastom njihovog životnog standarda, kupovinom automobila i one manje rijeke, dotada vrlo udaljene i nepristupačne, postaju sve više dostupne. Dok se nekad koristio bicikl, konjska zaprega, autobus, te popularni Ćiro (pisac ovih redova je u nekoliko navrata koristio usluge Ćire) daleki i teško dostupni tereni su ostajali zaštićena i nedirnuta prirodna plodišta za nove generacije riba. Pojavom vaser kugle mušičarstvo sve više se udaljuje od njegovih osnovnih načela, mahača, šnjure i jedne mušice nazivane "samica". Najzabačeniji predjeli rijeka nisu više tabu, vaser kugla dostiže tamo gdje mahač ni u najboljim uslovima nije mogao dobaciti svoj mamac, a sve veći broj mladih ribara uči zanat pravljenja mušica.
Otvaranjem granice, ni literatura sa zapada nije više nedostupna, tako da je uz mnoštvo novih i efikasnijih materijala za izradu mušica, te knjiga i časopisa sa zapada, je u mnogome uticalo na mijenjanje načina izrade mušica. Sve su više u upotrebi dotad rijetko upotrebljavani materijali za izradu repa i krila, te su otkrivena nova krzna za izradu trupova, a različito farbani materijali, postaju sve više sličniji prirodnom insektu.

Upotreba vaser kugle omogučuje istovremenu ponudu tri- četiri, pa i više mušica, zatim krivolov sa utegom na dotad zabranjene podvodne mušice-larve- dovodi do prekomjernog izlova plemenite ribe smanjujući broj matičnih riba sposobnih za reprodukciju što polagano utiče i dovodi do smanjivanja ribljeg fonda na našim, nekad ribom, vrlo bogatim rijekama. U utrci za što bolji uspjeh ribari svojom maštom motaju dotad neviđene kreacije mušica potiskujući naše tradicionalne mušice, nekad vrlo efikasne i uspješne. Banjalučki mušičari, otvaranjem fabrike celuloze i novog pogona za izradu sintetičkih, poliester, vlakana, dobivaju najnovije matrijale za izradu trupa mušica a lepeza i šarolikost boja je postala neograničena. Bilo toliko izvrsnih boja da više nije bilo potrebe za druge svile. Tako, vremenom koje je dolazilo, postepeno nestaju naše dobro poznate mušice a javljaju se nove koje nisu nikakvi noviteti nego samo poboljšane varijante starih mušica. U novoj generaciji mušičara javljaju se mlađe snage a među njima su najpoznatiji; braća Jahić-Midho i Lutfo, braća Kobašlić-Rešo i Adem, Čaušević Senad, Grubišić Mirko, Grahović Ekrem, Imamović Rašid, Kragulj Mirko, Dervišić Mujo, Andrijević Nikola, Šeranić Ćazim, Kovačević Aco, Ovčina Midhat, Vuković Goran, Imamagić Arif, Drča Darko, Tufekčić Besim i dr. koji su, svojom maštom i umijećem, doprinijeli stvaranju jedne cijele generacije mušica koje su postale i ostale tradicionalne mušice sve do današnjih dana. Njihove kreacije mušica su bile na visokom nivou po kvalitetu izrade, maštovitosti a pogotovu njihovoj efikasnosti. Mušice; Limun žuta, Crvena sa zlatom, Maslinasta, Najlonka, Horozuša, Trula višnja, Crni i Braon mrav, Mesna, Kudelja, Kreja, Sivomaslinasta (SMB), Brljak i još neke zaslužuju da ostanu među tradicionalniim izvedbama sitnih mušica. Za nazive mušica koristio sam naše domaće nazive sa kojima su se ove mušice prepoznavale i pravile.
Limun žuta mušica je dobila ime po karakterističnoj boji njenog trupa koja u mnogome potsjeća na boju kore limuna. Pravljena je u mnogim varijacijama trupa svjetlije ili tamnije žute boje sa tankom prošarom kremkaste svile, tanke srebrene ili zlatne žice uz naglašnu upotrebu krejinog krila i nogica od svijetložutog ili biljugavog horoza. Ova mušica je često nazivana i Limunžuta kreja a imitirala je mayfly, sitnu majsku mušicu iz roda Ephemeroptera čija pojava počinje sa početkom mjeseca marta. Obično se javlja u vrijeme između 11h-14h a poseban kuriozitet je masivna pojava ove mušice u vrijeme kišnih dana za koje sam već napomenuo da su takvi dani nazivani "hore".
Druga mušica iz naše kolekcije je mušica koja se zvala prostim imenom "Crvena sa zlatom" je bila prosto nezamjenjiva sredinom 70 tih godina. Ova naša verzija je zamjenila mušicu istog trupa, palmericu-bez repa i krila, koju su pravili naši prethodnici još od početka ribarenja u našim krajevima jer je crvena vuna bila nezamjenjivi dio naših nošnji.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


1.Limunžuta
Rep: -Svijetlocrveni horoz,
Trup: -Limunžuta svila,
Rebra: -Krem svila ili srebrena žica, Nogice: -Svijetlo crveni horoz,
Krilo: - Krilo kreje ili brljka,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u proljeće i jesen kad je kišno,
Udica: - Mustad br.16, ali može i br15.



---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


2.Crvena sa zlatom
Rep: -Svijetlocrveni horoz,
Trup: -Limunžuta svila,
Rebra: -Krem svila ili srebrena žica, Nogice: -Svijetlo crveni horoz,
Krilo: - Krilo kreje ili brljka,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u proljeće i jesen kad je kišno,
Udica: - Mustad br.16, ali može i br15.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Zbog izrazito crvenog trupa pojačanog zlatnom prošarom ova mušica kao da je predstavljala plamteću žeravicu koja plovi vodom. Crvenkaste nogice i svijetlo krilo brljka po suncu, ili tamnije krilo kreje po oblačnom vremenu, je jednostavno predstavljalo neodoljivu kombinaciju boja koja je izazivala i pastrmku i lipena.
Kad sam govorio o Bistroj i Modroj kreji napomenuo sam da je trup Modre kreje bio izrazito tamniji od trupa Bistre kreje i da su naši prethodnici tu mušicu imitirali sa tamnozelenom, reklo bi se nezrelom kudeljom, dok smo mi započeli s upotrebom novih svila sivomaslinaste boje koje su provlačene kroz vosak da bi se dobila neophodna sličnost sa trupom ove Ephemeroptere. Tako se došlo do kreacije Maslinaste ili Sivomaslinaste mušice poznate i kao SMB( eS-eM-Be-uša)
I ova mušica je zasluženo prokrčila svoje mjesto u tradiciji motanja sitnih mušica
koje smo često nazivali prostim imenom Kreje ili Krejice. Mnogi banjalučki mušičari su se proslavili sa perjanjem ovih mušica među kojima su bili Ovčina Midhat, zvani Krejica, Imamović Rašid-Gajga, za koga kažu da je znao potopiti najlon čarapu u gomilu drezge (vodene trave) da poprimi njenu zelenkastu boju. Kao četvrtu mušicu spomenuo bih nezaobilaznu Horozušu koja je uvijek imala značajan uspjeh i garantovala poneku ribu neovisno o godišnjem dobu, vremenu ili rijeci na kojoj se lovilo. Ovih mušica je bilo nekoliko vrsta i njihove su izvedbe zavisile od boje horoza upotrebljenog za njegov trup.
Tamnije pero horoza davalo je tamniju nijansu ove mušice i obrnuto. Bilo je i varijanti sa crno farbanim horozovim perom. Nezavisno koji je horoziji skalp upotrebljen, moralo se strogo voditi računa da je pero dovoljno dugačko, da pokrije cijeli vrat udice, što ustvari predstavlja trup mušice.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


3.Sivomaslinasta-SMB
Rep: -Svijetlocrveni horoz,
Trup: -Sivomaslinasta svila,
Rebra: -Krem svila ili srebrena žica,
Nogice: -Svijetlo crveni horoz,
Krilo: - Krilo kreje ili brljka,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u proljeće i jesen kad je kišno,
Udica: - Mustad br.16, ali može i br15.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


4.Horozuša
Rep: -Svijetlocrveni horoz,
Trup: -Guljeno pero bilo kojeg horoza,
Rebra: -Nema potrebe za rebrima,
Nogice: -Svjetlo ili tamno crveni horoz,
Krilo: - Krilo kreje ili brljka,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Ova mušica je radila u proljeće i jesen bez obzira na vrijeme,
Udica: - Mustad br.16, ali može i br15.


---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

5.Braon (guzati) mrav
Rep: -Nema repa,
Trup: - Nekoliko puta lakirana, otvorenobraon, živa svila,
Rebra: -Okeržuta svila,
Nogice: -Svjetlo ili tamno crveni horoz,
Krilo: - Krilo kreje ili brljka ili čak od tanke i providne plastične kese,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Ova mušica je radila u junu ili julu kad je velika sparina ali nije bilo pravilo.
Udica: - Mustad br.16, ali može i br15.


--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Evidentirano

patak
Administrator
Mladica
*
Offline Offline

Postova: 738



« Odgovor #13 na: 08. Oktobar 2009, 07:50 »

Sada bih napomenuo mušicu koja je uvijek bila intresantna zbog njenog nepredvidljivog javljanja. To je Braon mrav, ili mravić, ili mravak, ili kako ga sve nisu nazivali, pa čak i guzati mrav. Bilo je vrlo neprijatno naći se na vodi u junu mjesecu kad iznenadna omora pokrije korito rijeke, te livade ili kotline kroz koje ona protiče, a nejezda krilatih mrava pospe po vodi, šumi i travi, pa čak i po ribolovcima koji se tog momenta nađu kraj rijeke. Ako su kreje bile veliki izvor riblje hrane, braon ili crni mrav, su bili riblja poslastica. Neki kažu da je mravlja kiselina vrlo korisna za ribu. Bilo kakva teorija je u pitanju, ja dobro znam, da riba prosto pobjesni kad se pojavi braon mrav.
Jedini problem je bio što se nikad nije znalo tačno kad. Ali i to je čar mušičarenja. Zbog osipanja braon svile, s kojom se obično pravilo zadebljanje braon mrava, bilo je mnogo problema prilikom motanja ove mušice. Problem je nastajao kad je trebalo zadržati kompaktnost debelog trupa mušice. Motanje ovakvog mrava, krupnog i debelog trupa, riješila je upotreba laka. Nanoseći sloj po sloj, i zatim lakiranjem slojeva, dobivala se forma koja je i danas u upotrebi. Mušica je pravljena sa krilima ili bez njih, a prilikom perjanja verzije sa krilima, obično je korišćeno svijetlo krilo brljka ili kreje. Neki mušičari su rezali krila od providne najlon kese.
Na kraju da spomenem i Trulu višnju koja je otkrivena sredinom sedamdestih godina ali koja zaista zauzima jedno od vodećih mjesta u otkrivanju varijacija sitnih, skoro neprimjetnih, mušica. Od sredine jula, i skoro cijeli august, bilo je teško pronaći efikasnu mušicu u vrijeme toplih ljetnih dana, niskog vodostaja rijeka a koja bi zasigurno garantovala uspjeh u ribolovu. Pastrmka je sporadično uvijek nešto kupila, pokoji lipen bi izlazio na površinu vode i kupio skoro nevidljivu, crnu mušicu, veoma sitnu i koja je letjela nisko iznad smirenih ogledala rijeka. Bilo je pokušaja da se napravi njena imitacija sa crnim koncem ali sve dok se nije napravila varijanta trupa sa svilom boje trule višnje i prošarom od tankog zlata nije bilo uspjeha. Izrada Trule višnje donijela je uspješnu mušicu i otklonila prazninu koja se javljala u vrijeme ljetnih vrućina sve do dolaska septembra i jeseni kad se ponovo vraćalo uspješnim kreacijama proljetnih mušica.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


6.Trula višnja
Rep: -Tamnocrveni horoz,
Trup: -Tamnocrvena svila boje trule višnje,
Rebra: -Tanko zlato sa oficirske šapke,
Nogice: -Tamno crveni horoz,
Krilo: - Tamno skoro crno krilo u obliku šatora,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Ova mušica je radila u julu i augustu kad je sparina i nema mnogo drugih mušica koje se javljaju na rijekama.
Udica: - Mustad br.18, ali može i br16.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Otkrivanjem ove mušice bilo je više uspjeha a pogotovu ako je rađena na udicama veličine br. 18. Problemi sa ovako sitnim udicama su bili; teško je bilo zakačiti ribu, a i ona koja je kačena, vrlo često je spadala tako da se vremenom prešlo na veću udicu, br.16. Sa ovom udicom je bio smanjen uspjeh u ulovu ribe ali ona riba, koja se javila i bila zakačena, uglavnom je ostajala u korpi.
Pored ovih standardnih i najčešće imitarnih mušica bilo je i drugih koje sam već napomenuo. Sve su one na neki način zaslužile da se nađu na listi tradicionalnih mušica i ja ću ih pokazati u skraćenim verzijama sa slikama i kratkim opisom njihove izrade. Nadam se da će ove slike i opis njihove izrade pomoći da, bogato iskustvo bosanskohercegovačkih ribara, ostane vjećno zapisano.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------




7.Okeržuta sa lametom
Rep: -Svijetlocrveni horoz,
Trup: -Okeržuta svila,
Rebra: -Zlatna ili srebrena lameta,
Nogice: -Svijetlo crveni horoz,
Krilo: - Krilo kreje ili brljka,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u proljeće i jesen kad je kišno,
Udica: - Mustad br.16, ali može i br15.


---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


8.Likana-urađena od like
Rep: -Svijetlocrveni horoz,
Trup: -Od like,služi za ukrašavanje flaša,
Rebra: -Braon konac,
Nogice: -Svijetlo crveni horoz,
Krilo: - Krilo kreje ili brljka,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u junu preko dana,
Udica: - Mustad br.16, ali može i br15.


---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

9. Brljak ili Žuta kreja
Rep: -Svijetlocrveni horoz,
Trup: - Žuta svila provučena kroz vosak,
Rebra: -Svijetlobraon konac,
Nogice: -Svijetlo crveni horoz,
Krilo: - Krilo kreje ili brljka,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u junu i oktobru preko dana,
Udica: -Mustad br.16, ali može i br15.


---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


10.Osica
Rep: -Nema repa,
Trup: - Otvoreno Žuta svila,
Rebra: -Crni konac,
Nogice: -Otvoreno crveni horoz,
Krilo: - Krilo od pera istog horoza,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11-15h, radila u junu i julu preko dana,
Udica: -Mustad br.16, ali može i br15.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------


11.Svijetlac
Rep: -Nema repa,
Trup: - 30% trupa otvoreno žuta svila na početku koja imitira žižak a onda crna svila ,
Rebra: -Tanka zlatna žica,
Nogice: -Tamno crveni horoz,
Krilo: - Nema krila,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 19h, radila u junu,
Udica: -Mustad br.16, ali može i br15.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


12.Guljeni paun
Rep: -Crveni horoz,
Trup: - Guljeno pero iz repa pauna ,
Rebra: -Nema potrebe ,
Nogice: -Tamno crveni horoz,
Krilo: - Krilo kreje ili brljka,
Glava: -Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: -Između 11h-14h, radila u kasno proljeće i jesen,
Udica: -Mustad br.16, ali može i br15.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Mislim da je ovo dovoljan broj mušica koje bi reprezentovale sitne majske mušice, Ephemeroptere,(osim Osice, Mrava i Trule višnje) a čija je osnovna karakreristika bila da su uglavnom bile rađene kao suhe, tj. ploveće mušice i da je njihova upotreba bila veoma uspješna. To se naročito odnosilo u vremenu od početka otvorenja lova na pastrmku u mjesecu martu, pa sve do jenjavanja lova na lipena u novembru, kad bi sredinom ovog mjeseca, započinjao intenzivniji ribolov na mladicu čime bi počela stagnacija lova na mušicu. Dok je moja generacija uspješno pravila gore navedene imitacije, čije varijante nemaju granica, domaći ribolovci nisu odustajali od svojih mokrih mušica i mogu slobodno reći da su imali skoro istovjetne uspjehe kao i mi što smo lovili na suhu varijantu. Jedino što se je izmjenilo i kod domaćih ribolovaca je način lova koji se prilagođavao "modernijem" lovu sa vaser kuglom i rolom a romantičarski način ribolova sa dugačkim ljeskovimš tapom je izgubio trku sa modernim štapovima od bambusa, fiberglasa, kevlara i drugih modernih materijala.
Slijedeći nastavak su Krupne mušice.

Mersad Rajić
U Kanadi, Augusta 2009. godine
Evidentirano

mađoni
Mladica
*****
Offline Offline

Postova: 332



« Odgovor #14 na: 08. Oktobar 2009, 12:08 »

G.Mađoni
Pregledao sam sve mušice koje ste pokazali na Mušičarenje.net i zaista je to vrhunski kvalitet kao uostalom i svih ostalih čije sam radove dosad imao prilike da vidim na internetu.Ado, Cakan, Rdojica, Đole, Massa, Vladisa i drugi su vrijedni majstori mušičari čije kreacije su veoma uspješne i vrhunske. Jedino me interesuje da li dajete nazive svojim mušicama po kojima će se one jednog dana da prepoznaju i ko je njihov autor. Danas kao što znate u svijetu mušičarenja ni jedan autor neke mušice nije objavio svoj rad a da nije dao mušici naziv i opis njen izrade. Mislim da je vrijeme da i naši mušičari krenu putem internacionalnog priznanja koje zaslužuju. Samo malo više discipilne, reda i opisa radova koje bi napr. vi ili neko od vaših kolega ili "patak" mogao svrstati u neki katalog po kojem bi se naše mušice počele javno prikazivati i prepoznavati. Šta mislite o prijedlogu?
Bistro vam i u zdravle
mersad
G.Mersade vaš predlog je na mjestu i ja imam običaj da svojim muvama dam imena.Međutim,iako sam odavno vezač(vežem muve 20god) mislim da je još rano za neke publikacije pošto imam 35godina........možda jednom kad dođem u Vaše godine.
Ado i Cakan su nešto posebno,oni su perfekcionisti i prave najbolje muve koje sam vidio u životu.
Uzdravlje i jedva čekam nastavak ove priče o slavnim bosanskim muvama
Evidentirano
gfx
 Str: [1] 2 3 ... 5 Gore Ispis 
gfx
Skoči na:  

gfx gfx
ff ff ff ff ff ff Bookmark and Share